In memoriam
NIKOLINA MATAS (1985. - 2022.)
"Ima ih koji su umrli odjednom, bačeni poput kamena visoko u nebo. Ni smrt ih nije zaustavila u letu koji još traje."
Takva je bila naša Nina, zapravo još uvijek je, jer ne može tek tako otići netko čija bi prisutnost, pojava i glas ispunili prostor da zaboravite na vrijeme.
Još se sjećam prvog susreta s njom - pomislila sam da odavno nisam vidjela tako ljupku i šarmantnu mladu ženu...inteligentnu, duhovitu svestranu. Zapravo, čini mi se da trenutno nema te riječi dorasle njenoj osebujnoj pojavi.
Divna žena, vrhunska profesorica, predana majka, ona koja umije i slušati i reći i bez koje će ostati nepodnošljiva praznina.
Prerano si otišla, draga naša Nina, ali vjerujem da su te one sigurne ruke koje su te pustile svijetu, sada dočekale da negdje odozgo gledaš na nas ovdje do ponovnog susreta,
"jer uručen rastanak bez našeg htijenja, obećava i sastanak.."