Iz arhive ...
Elektrotehnička škola smještena je na raskrižju Zrinjsko-Frankopanske i ulice Nikole Tesle u Splitu. Školska zgrada sagrađena je davne 1904. godine na tada dalekoj periferiji težačkog Splita, među vinogradima i maslinicima. Austrijska je vlast ocijenila da je težačkom gradiću, koji je brojio tek nešto više od 18.500 stanovnika i koji je živio uglavnom od poljoprivrede, potrebna ustanova koja će proučavati poljodjelstvo, te je osnovala „C.K. kemično – gospodarsku pokušajnu stanicu“. Odabrala je udaljenu lokaciju, daleko od tadašnjeg središta grada upravo zbog poljoprivrednih terena s kojih bi dotičnim stručnjacima uzorci poljoprivrednih kultura bili na dohvat ruke.
Kako je to desetljeće razdoblje secesije, nepoznati se arhitekt pri projektiranju nove zgrade također približio secesijskom stilu, doduše u jednoj blažoj varijanti. Bilo je to za ono vrijeme prilično impozantno zdanje – uz nadbiskupsko sjemenište, jedina veća zgrada u tom predjelu. Zgrada će tijekom godina dobiti karakterističnu sivu patinu ...
U toj će zgradi „Poljodjelska učiona“ djelovati desetak godina, da bi se nakon završetka Prvog svjetskog rata ugasila. Privredni razvoj grada i okolice nametnuo je potrebu osnivanja i tehničkih škola u Splitu pa je 1920 godine, osnutkom odsjeka za građevinske tehničare u zgradi započela djelovati srednja stručna škola koja pored građevinskog uskoro dobiva i brodostrojarski odsjek pa elektroodsjek, zatim strojarski i brodograđevni te najposlje i odsjek elektroslabe struje.
Prva generacija elektrotehničara (16 učenika) završila je svoje školovanje još 1939. godine, dok je prva generacija elektrotehničara slabe struje (11 učenika) završila školovanje 1958. godine.
S vremenom neki od tih odsjeka mijenjaju organizaciju i ustroj, te se odvajaju u samostalne škole i odlaze iz zgrade. Pod nazivom Tehnička škola „Nikola Tesla" ostaju samo strojarski i elektro odjeli slabe i jake struje koji su u tom obliku djelovali do 1969. godine. Te godine spomenuti odjeli, zajedno s nekim drugim školama, stvaraju novu obrazovnu organizaciju "Tehnički školski centar". Ulaskom u zajednički Centar, formiraju se radionice u kojima se organizira praktično-proizvodni rad za glodače, strojobravare, alatničare, bravare, mehaničare za električne strojeve, montere elektromotornih pogona, elektroničare za procesnu, računsku i mjernu tehniku, drvotehnološke stručne radnike i stolare.
Godine 1977. škola dobiva naziv "Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje u metalskoj, elektro, drvoprerađivačkoj i prometnoj djelatnosti". Pet godina poslije centar vraća raniji naziv "Tehnički školski centar" i dobiva ime "Branko Duplančić". Godine 1986. TŠC se širi i spaja s Brodograđevnom školom "Mirko Dumanić" i dobiva novo ime Tehnički školski centar "Mirko Dumanić". 1992. godine, promjenom ustroja školskih centara i škola, ukida se Tehnički školski centar "Mirko Dumanić" i osnivaju četiri nove škole: Elektrotehnička škola Split, Tehnička škola Split, Obrtničko-strojarsko-drvoprerađivačka škola Split i Industrijsko-strojarsko-brodograđevna škola Split. U staroj zgradi, u njezinom jugoistočnom dijelu ostaje i do danas djeluje Elektrotehnička škola Split.
U ovoj su zgradi nekad, kao nastavnici službovali: književnik Dinko Šimunović, slikari Emanuel Vidović i Vjekoslav Parać, kipar Ivan Mirković, skladatelj Josip Hatze, arhitekt Kamil Tončić i mnogi drugi poznati i manje poznati, ali zaslužni ljudi.
Također, mnogi bivši učenici ove škole bili su ili jesu uspješni privrednici, umjetnici, sportaši ...
